Skandinavska kuhinja
Skandinavska kuhinja nastala je iz prirodnih uslova u kojima žive stanovnici ove Evropske regije. Namirnice koje se sakupljaju tokom leta i jeseni moraju se iskoristiti tokom zime, pa je to razlog zašto su ljudi naučili da skladište i čuvaju hranu. Slana, ukiseljena i kisela hrana nije bila ni previše sofisticirana, niti bogata vitaminima. Stanovnici Švedske imaju najraznovrsniju kuhinju. Ovde se konzumira mnogo povrća i voća. Međutim, kako se pomeramo ka severu, ka teritorijama sa sve oštrijom klimom, nailazimo na manje inspirativnu kulinarsku tradiciju.
Povrće iz Skandinavije
Kiselo i marinirano povrće je glavni izvor vitamina u skandinavskoj kuhinji. Uprkos dugoj zimi i kratkom letu, povrće ne izostaje sa skandinavskih trpeza.
Povrće za dugu zimu
U skandinavskim zemljama povrće nije tako uobičajeno na trpezi kao u zemljama sa toplom klimom – ali to ne znači da se uopšte ne pojavljuje. Postoji stara tradicija ukiseljenog i mariniranog povrća. Najpopularnije kiselo povrće u skandinavskoj kuhinji je cvekla isečena na kriške, u sirćetu sa šećerom i karanfilićem – naravno možemo sresti i drugo marinirano povrće, kao što su: šargarepa, kupus, zelene tikvice, paprike, krastavci sau patlidžani. U Švedskoj i Norveškoj najpopularniji su cslatki kiseli krastavci.
Riba je osnova skandinavske kuhinje
Nedostatak biljnog sveta i poteškoće vezane za uzgoj životinja, učinili su da riba postane osnovni element skandinavske kuhinje. Od svih riba, losos ima najplemenitiji i najfiniji ukus.
Norvežani vole i druge riblje specijalitete. Među najpoznatijima su fiskeboller – odnosno ćufte od mlevenog ribljeg mesa, servirane sa belim sosom. Male sardine - papalina, iz Stavangera uživaju veliku popularnost. Ovde se vekovima pripremaju sardine koje završavaju na većini trpeza u Evropi.
Bogatstvo norveške trpeze
Norveška takođe ima bogatu kulinarsku tradiciju vezanu za ribu losos. Norvežani smatraju losos delikatesom i služe ga na mnogo načina:
- dimljenog (røkt laks),
- sirovog (laks tartar),
- kuvanog (kokt laks),
- na roštilju (grillet laks),
- mariniranog (gravet laks),
- prženog (stekt laks),
- u čorbi (fisze suple) sa testeninom.
Norveški puding
Suptilnost Norvežana nema granice - fiskepudding, odnosno riblji puding se služi kao glavno jelo ili kao umak za hleb. Da biste upoznali ukus i aromu norveškog lososa, vredi posetiti riblju pijacu u Bergenu – Fisketorget. Po mišljenju mnogih poznavalaca, ovo je najbolja riblja pijaca u celoj Skandinaviji. Osim uzgajanog lososa i divljeg lososa, ovde se mogu kupiti skoro sve vrste ribe koje žive u norveškim rekama, jezerima i morima. Tako nalazimo haringu (sild), pastrmku (ørret), cod (torsk), morsku ribu(kveite), oradu (makrel), pa čak i meso kitova (hvall).
Najjači i najaromatičniji miris ribe u skandinavskoj kuhinji dolazi sa tezgi sa sušenom ribom, koju meštani nazivaju stockfish. Nekima se ovaj miris čini divnim, a drugima je jednostavno odvratan. Stockfish su ribe iz porodice Gadidae, koja uključuje i bakalar, ribu sušenu na suncu. Zagrejana sunčevim zracima, ova riba dobija specifičan ukus koji, kao i miris, nekome prija, a drugima je nepodnošljiv. Meso, koje ne sadrži vodu, ne samo da zadržava svoj ukus već i sve hranljive vrednosti, a što je još važnije je da kada se namoči u vodu ponovo dobija oblik, miris i ukus pre sušenja.
Losos u skandinavskoj kuhinji
Poslastica u Danskoj je losos mariniran u glinenoj posudi sa puno meda. Hermetički zatvorena posuda je zakopana nekoliko meseci pod zemljom, na hladnom. Meso lososa tako dobija posebnu aromu i specifičan ukus. Jede se sa kriškama luka. ideja je nastala na Alandskim ostrvima, koja pripadaju Finskoj, ali su naseljena Šveđanima. Aroma sa mnogo „strana“. Najjači i najaromatičniji ukusi dolaze sa trpeza sa sušenom ribom koju meštani nazivaju stockfish. Neki ljudi smatraju da je ovaj miris najdivniji mogući, dok druge jednostavno užasava. Stockfish su ribe sušene na suncu iz porodice Gadidae, u koju spada i bakalar. Zagrejana sunčevim zracima, ova riba dobija specifičan ukus koji, kao i njen miris, u nekima izazviva istančane osećaje u čulima, dok drugima deluje nepodnošljivo. Dehidrirano meso ne samo da zadržava svoj ukus i sve svoje hranljive vrednosti, već i namakanjem u vodi vraća svoj oblik, miris i ukus pre sušenja.